ada rastu plate, rastu i javni prihodi. Rastu doprinosi, porezi i budžeti. Ali u SBK/KSB građani sve glasnije postavljaju pitanje: ako novca ima sve više, zašto ga nema tamo gdje je najpotrebniji?

Nema dovoljno novca za privrednike.

Nema dovoljno novca za porodilje.

Nema dovoljno novca za penzionere.

Nema dovoljno novca za savremenije škole, besplatne udžbenike, bolju opremu, sigurniji prevoz učenika i obrazovanje kakvo zaslužuju djeca 21. stoljeća.

Ali zato novca ima za politički sistem, za stranke, za razne transfere, za administraciju, za zgrade, opremu i kapitalne izdatke vlasti.

To je suština problema.

Privreda SBK/KSB zapošljava ljude, puni budžete i nosi teret povećanja plata. Privrednici su ti koji moraju izdržati inflaciju, veće troškove rada, skuplju energiju, skuplje repromaterijale i pritisak tržišta. Vlada FBiH je, svjesna tog udara, tražila načine da pomogne kroz mjere rasterećenja i povrata dijela uplaćenih doprinosa.

A šta radi Vlada SBK/KSB?

Privredi u budžetu za 2026. ostavlja tek oko 3,4 miliona KM direktnih poticaja. Za privredu koja zapošljava, proizvodi, izvozi, puni fondove i održava život lokalnih zajednica – to je ponižavajuće malo.

Još gore, nema ozbiljnog iskoraka. Nema jasne razvojne politike. Nema snažnijih mjera za mala i srednja preduzeća. Nema ozbiljnog odgovora na inflaciju. Nema stvarne pomoći onima koji stvaraju novu vrijednost.

Ali zato ima novca za političke stranke. Ima preko milion KM za stranačke transfere. Ima miliona kroz razne grantove, udruženja i budžetske tokove koji često ostaju daleko od običnog čovjeka. Ima ogromnih kapitalnih izdataka za građevine, opremu i potrebe sistema.

I onda se građanima kaže: nema para.

Nema para za porodilje, ali ima za političke stranke.

Nema para za penzionere, ali ima za administrativni komfor.

Nema dovoljno para za privredu, ali ima za one koji od privrede žive.

Nema dovoljno para za škole, udžbenike, opremu i prevoz učenika, ali ima za zgrade, kabinete, reprezentacije i političke potrebe.

To više nije pitanje politike. To je pitanje prioriteta.

Budžet nije stranačka kasa.

Budžet nije nagrada poslušnima.

Budžet nije plijen vlasti.

Budžet je novac građana, radnika, poslodavaca, penzionera, majki, učenika, nastavnika, ljekara i svih onih koji svakog mjeseca pune javne fondove.

Zato građani SBK/KSB imaju pravo pitati:

Zašto se ne usvajaju ozbiljne mjere pomoći porodiljama?

Zašto nema jače podrške penzionerima?

Zašto privreda dobija mrvice, a od nje se očekuje da nosi cijeli sistem?

Zašto škole nemaju savremenu opremu?

Zašto roditelji i dalje nose teret obrazovanja?

Zašto se učenici, nastavnici i privrednici stavljaju iza stranačkih interesa?

Dok svijetom hara inflacija, dok se građani bore sa cijenama hrane, goriva, režija i osnovnih životnih potreba, Vlada SBK/KSB ne smije biti vlada same sebi.

Vlast postoji da pomogne građanima, a ne da prvo namiri sebe.

Zato pravo pitanje više nije samo: koliko iznosi budžet?

Pravo pitanje je:

Kome taj budžet služi?

Jer ako budžet raste, a građanin to ne osjeti, onda problem nije u nedostatku novca.

Problem je u tome gdje novac odlazi.