Nećemo tvrditi da je sve dobro. Nije. Nećemo tražiti aplauz za ono što još nije urađeno.

Ali nećemo dozvoliti ni da se izbriše ono što je urađeno. Jer iza ove Vlade ne stoje samo obećanja – stoje konkretni iznosi na računima radnika, penzionera i porodica.

Kada je nova Vlada preuzela odgovornost, minimalna plata iznosila je samo 596 KM. Danas iznosi 1.027 KM. To je 431 KM više svakog mjeseca, odnosno rast od čak 72,3 posto. Nije to statistička fusnota. To je hrana za porodicu, plaćena rata kredita, školski pribor, obuća za dijete i makar malo manje straha pred kraj mjeseca.

Prosječna neto plata u aprilu 2023. iznosila je 1.233 KM. U aprilu 2026. dostigla je 1.706 KM. To je povećanje od 473 KM ili 38,4 posto. Ne možemo tvrditi da je svaki rast plate isključivo zasluga Vlade, ali možemo tvrditi ono što brojke jasno pokazuju: plate su tokom ovog mandata rasle znatno brže od cijena.

Od maja 2023. do maja 2026. ukupne potrošačke cijene u Federaciji porasle su približno 10,4 posto, a cijene hrane i bezalkoholnih pića oko 11,4 posto. Prosječna plata istovremeno je porasla 38,4 posto, a minimalna čak 72,3 posto. Nakon uračunavanja inflacije, realna vrijednost minimalne plate povećana je za približno 56 posto.

To je razlika između vlasti koja govori da nema prostora i vlasti koja je odlučila da radnik više ne smije biti posljednji u redu.

A šta je s penzionerima?

Kada je ova Vlada imenovana, najniža penzija iznosila je 518,07 KM. U junu 2026. iznosi 666,76 KM. To je povećanje od 148,69 KM, odnosno 28,7 posto.

Prosječna samostalna penzija povećana je sa 649,39 KM na 851,97 KM – za 202,58 KM ili 31,2 posto. Dok su cijene hrane tokom približno istog perioda porasle oko 11 posto, najniža penzija porasla je gotovo 29 posto. Realna kupovna moć najniže penzije, nakon rasta cijena hrane, povećana je približno 15,5 posto.

Niko razuman neće reći da je penzija od 666 KM dovoljna za mirnu starost. Nije. Ali nije pošteno ni sakriti činjenicu da je penzioner za tri godine dobio gotovo 150 KM više mjesečno, dok je prosječna samostalna penzija povećana za više od 200 KM.

I porodica više nije ostavljena sama.

Federalni dječiji dodatak povećan je sa približno 114 na 195 KM mjesečno po djetetu – za oko 71 posto. Izdvajanja za dječiji dodatak povećana su sa približno 50 miliona KM na 228 miliona KM. To je više od četiri i po puta veći budžet za djecu nego prije nekoliko godina.

Uvedena je i pomoć od 1.000 KM za svako novorođeno dijete. U prvoj godini obuhvaćeno je gotovo 16.000 beba, za koje je izdvojeno oko 16 miliona KM. Naknada roditeljima njegovateljima povećana je sa 619 na 1.000 KM, a daljnjim rastom minimalne plate povećavaju se i prava vezana za nju.

Za naknade osobama s invaliditetom u federalnom budžetu je 2022. bilo planirano oko 142 miliona KM, a 2026. godine 336 miliona KM. Naknade za najteže kategorije povećane su sa približno 400 na gotovo 800 KM.

To nije savršena socijalna država. Ali jeste država koja se konačno okreće prema čovjeku.

Govorili su da će povećanje minimalne plate uništiti radna mjesta. Međutim, u aprilu 2023. u Federaciji je bilo 539.516 zaposlenih, a u aprilu 2026. godine 545.222. Dakle, ne samo da nije došlo do najavljivanog sloma nego je broj zaposlenih povećan za oko 5.700.

Istovremeno je smanjeno opterećenje doprinosa koje plaćaju poslodavci, kako bi veće plate bile praćene rasterećenjem privrede. To je politika ravnoteže: više radniku, ali i podrška odgovornom poslodavcu.

Nismo stigli tamo gdje želimo. Ali smo se pokrenuli iz mjesta na kojem više nismo smjeli ostati.

Zato je poruka jednostavna:

Ova Vlada nije riješila svaki problem, ali je dokazala kome daje prednost. Radniku koji živi od svojih ruku. Penzioneru koji je ovu zemlju gradio. Roditelju koji želi podići dijete bez straha. Osobi s invaliditetom koja zaslužuje podršku, a ne sažaljenje.

To je politika SDP-a – da se uspjeh države ne mjeri samo rastom budžeta nego rastom sigurnosti običnog čovjeka.

Nije još evropski standard. Nije još dovoljno. Ali jeste više, pravednije i daleko bolje nego što smo zatekli. A razlika se ne mjeri riječima. Razlika se mjeri sa 431 KM većim minimalcem, 149 KM većom najnižom penzijom, 473 KM većom prosječnom platom i 195 KM podrške za dijete.

To su brojevi. Ali iza svakog od tih brojeva stoji čovjek.