Redakcija
Hajde da ovu priču rastavimo na činjenice koje svako može razumjeti.
Na izborima 2022. SDA je osvojila 26 zastupnika, DF 12, a koalicija predvođena HDZ-om BiH 15. Matematički, SDA + DF + HDZ imali bi 53 ruke, dakle sasvim dovoljnu većinu za formiranje Vlade FBiH.
Ali izborna matematika nije isto što i koalicija.
HDZ BiH nije želio DF za partnera. Mislimo da ne treba to ništa dodatno objašnjavati, ukratko Željko Komšić i HNS ne idu pod jedan kišobran. Zbog toga SDA i DF sa svojih 38 zastupnika nisu imali dovoljno ruku da sami formiraju vlast. HDZ je izabrao drugog partnera – Osmorku – i sa njom još mjesecima prije Schmidtove intervencije napravio dogovor o parlamentarnoj većini.
Dakle, problem SDA nije bio što joj je neko „ukrao pobjedu“ ili da je američki ambasasdor kreirao novu večinu, nego što nije imala koalicione partnere potrebne da svojih 26 mandata pretvori u parlamentarnu većinu. Sa ili bez američkog ambasadora HNS nebi prihvatio DF i tu je ssav problem SDA što je ostao sam.
A Federacija više nije mogla beskonačno čekati.
U tom trenutku FBiH je još uvijek vodila Vlada formirana na osnovu izbornih rezultata iz 2014. godine. OHR je izričito upozorio da takva tehnička Vlada više ne odražava izbornu volju građana iz 2022. godine.
U toj Vladi bila je Edita Đapo iz SBB-a, iako SBB nakon izbora 2022. više nije imao nijednog zastupnika u Predstavničkom domu FBiH.
Ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević preminuo je još 2020., a njegovo mjesto nije popunjeno.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara napustio je SDA i prešao u NiP, ali je i dalje ostao ministar u staroj Vladi.
A premijer Fadil Novalić je 5. aprila 2023. prvostepeno osuđen pred Sudom BiH na četiri godine zatvora i čekala se pravosnažna odluka.
Znači, nakon izbora 2022. građani su izabrali potpuno novi Parlament, dok je Federacijom i dalje upravljala Vlada sastavljena prema odnosima političkih snaga iz 2014. godine.
I onda dolazimo do Refika Lende.
Predsjednica FBiH Lidija Bradara predložila je novu Vladu. Potpredsjednik Igor Stojanović dao je saglasnost, ali Refik Lendo nije.
Treba biti potpuno pošten: prema tadašnjoj odredbi Ustava, za imenovanje Vlade bila je potrebna saglasnost oba potpredsjednika i Lendo je zbog toga formalno mogao zaustaviti proceduru.
Ali šta je bio njegov problem?
Nije tvrdio da u Vladi nema dovoljno Bošnjaka.
Nije postojala ustavna diskriminacija Bošnjaka.
Nije problem bio ustavna nacionalna struktura ministara.
Ustav propisuje nacionalnu, a ne stranačku zastupljenost: Vlada mora imati 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina, uz mogućnost jednog ministra iz reda Ostalih iz bošnjačke kvote. OHR je upravo tada naglasio ključnu stvar: nijedna politička stranka nema monopol na predstavljanje jednog naroda.
Drugim riječima:
biti Bošnjak nije isto što i biti član SDA.
Lendo je javno govorio da neće dati saglasnost Vladi u kojoj nema SDA, a govorio je i da želi Vladu u kojoj bi učestvovali SDA i DF.
To je politički zahtjev.
Ali Ustav FBiH nigdje ne kaže:
„Najveća bošnjačka stranka mora biti u Vladi ili stranka koja ima najviše glasova mora biti u vladi.“
Ustav štiti zastupljenost naroda – ne garantuje ministarske fotelje određenoj političkoj stranci.
I ovdje je posebno zanimljiv presedan iz 2015. godine.
Tada je potpredsjednik FBiH bio Milan Dunović iz DF-a. DF je u junu 2015. napustio koaliciju sa SDA i HDZ-om. Nekoliko mjeseci kasnije napravljena je nova parlamentarna većina SDA–HDZ–SBB, a ministri DF-a zamijenjeni su ministrima nove većine.
Šta je tada uradio Dunović?
Potpisao je odluku o imenovanju novih ministara, iako njegova vlastita stranka DF više nije bila dio parlamentarne većine. Nakon njegovog potpisa Predstavnički dom je 28. oktobra 2015. potvrdio nove ministre.
Nije rekao:
„Ja sam potpredsjednik iz DF-a, zato DF mora ostati u Vladi.“
Poštovao je činjenicu da je formirana druga parlamentarna većina.
Upravo je to suštinska razlika u odnosu na 2023.
Kada Lendo nije dao saglasnost, tadašnji Ustav nije imao odgovor na pitanje: šta ako postoji parlamentarna većina, ustavna nacionalna struktura Vlade je ispunjena, ali jedan potpredsjednik jednostavno odbija saglasnost?
OHR je izričito konstatovao da tadašnji Ustav nije sadržavao rješenje za takvu blokadu. I upravo smisao OHR i Visokog Predstavnika je da odblokiraju ove i slične blokade.
I zato je Christian Schmidt 27. aprila intervenisao.
Christian Schmidt nije izabrao Nermina Nikšića umjesto Parlamenta.
Christian Schmidt nije izabrao ministre umjesto Parlamenta.
Christian Schmidt nije dao Vladi parlamentarnu većinu.
Schmidtova odluka je uklonila nedostajući potpis kao prepreku i omogućila da se konačno postavi najjednostavnije demokratsko pitanje:
IMA LI OVA VLADA VEĆINU U PREDSTAVNIČKOM DOMU?
Predstavnički dom je glasao i Vlada je potvrđena parlamentarnom većinom. Sama Schmidtova odluka izričito je propisala da Vlada može biti izabrana tek nakon potvrde većinom glasova Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.
A Michael Murphy?
Američki ambasador nema ustavnu nadležnost da imenuje premijera ili ministre FBiH. Laž je da je ovaj čovijek formirao parlamentarne večine, istina je jedina i svi znamo da HNS pa time ni HDZ biH ne prihvataju DF u izvršnoj vlasti. Može razgovarati s političarima, vršiti diplomatski uticaj i iznositi političke stavove, kao i druge ambasade, ali odluku o deblokadi nije donio Murphy – donio ju je visoki predstavnik Christian Schmidt, a Vladu je na kraju potvrdio Parlament.
Zato je priča o „Murphyjevoj nametnutoj Vladi“ politički slogan, a ne opis onoga što se stvarno dogodilo.
SDA je imala 26 ruku.
DF 12.
HDZ-ova koalicija 15.
SDA i DF nisu mogli sami.
HDZ nije želio DF.
HDZ je izabrao Osmorku.
Nova većina je postojala, ali je procedura bila blokirana Lendinim odbijanjem saglasnosti jer SDA nije bila dio Vlade.
Schmidt nije proizveo parlamentarnu većinu – deblokirao je proceduru da postojeća većina može glasati.
A onda su odluku donijeli zastupnici.
To je cijela priča.
Nije problem bio nezastupljenost Bošnjaka.
Problem nije bio izborni rezultat.
Problem nije bio nedostatak parlamentarne većine.
Problem je bio pokušaj da se stranačko pravo SDA na vlast predstavi kao ustavno pravo Bošnjaka. A to nije isto.
SDA je mogla pokrenuti Upravni spor pred Ustavnim sudom BiH, ali nije jer zna kako bi Ustavni Sud FBiH riješio vo pitanje i da bi upravo presuda razbila SPIN na kojeg su se opredjelili da bi u naredne 4 godine lagali i obmanjivali.
