Dok Sud u Zenici odlučuje o sudbini posljednje integralne proizvodnje čelika u Bosni i Hercegovini, slika je sada potpuno jasna. Ovo nije priča o tajanstvenoj firmi koja se odnekud pojavila. Ovo je priča o poznatom obrascu jednog tajkuna iz Foče, koji je taj isti model već koristio kod Alumine, kod Boksita, kod Fabrike duvana, i koji ga sada primjenjuje na Željezaru. Sud ne treba da otkriva tajnu. Sud treba da odbije da legalizuje pljačku koja se odvija pred očima cijele javnosti.

Firma koja ne postoji kao firma

Da pitate bilo kog ekonomistu u zemlji da li firma sa godišnjim prihodom od dvadesetak hiljada maraka, bez ijednog zaposlenog i bez ikakve imovine, može biti najveći kreditor industrijskog giganta sa potraživanjem od 160.000.000 KM, odgovor bi bio jasan: ne može. Osim ako iza tog potraživanja ne stoji nešto što se ne vidi u bilansu.

Prema zvaničnom bonitetnom izvještaju, firma “FERRUM” doo Zvornik je registrovana 2019. godine, formalno za djelatnost oglašavanja preko medija. Nema ni jednog zaposlenog, ni u 2023, ni u 2024, ni u 2025. godini. Njeni ukupni prihodi su iznosili 20.780 KM u 2023. i 29.092 KM u 2024. godini, a u 2025. su pali na nulu. Nema stalnih sredstava, nema nepokretnosti, nema mašina. Njeno kratkoročno potraživanje u zvaničnom bilansu za 2025. godinu iznosi tačno 22.000 KM.

A pred Sudom u Zenici, ta ista firma tvrdi da joj Nova Željezara duguje 160.000.000 KM. To je sedam hiljada puta više od svega što joj, prema njenim vlastitim zvaničnim izvještajima, bilo ko na ovom svijetu duguje.

Sada znamo i kako se to dogodilo

Novinarska istraga portala Slobodna Bosna donijela je odgovor koji smo ranije postavljali kao pitanje. Riječ je o cesiji, ugovornom prenosu potraživanja, koji su potpisali Pavlovićev Pavgord i firma Ferrum doo Zvornik. Tim ugovorom je sa Pavgorda na Ferrum prenešeno oko 160.000.000 KM potraživanja koje Pavgord, kao novi vlasnik Željezare, ima prema vlastitoj kompaniji.

Drugim riječima, novi vlasnik Željezare je sebi, posredstvom povezane firme, “dugovao” stotinu i šezdeset miliona maraka, a onda je taj dug prenio na treću firmu kako bi se u stečaju pojavio kao najveći, naizgled nezavisan povjerilac. Stečajni upravnik Jasmin Hadžirašidović je na ročištu to opisao jednom rečenicom koja kazuje sve: “Manje-više oni su dužni sami sebi. Pogledajte prvu firmu koju ste spomenuli, koliki je prihod i kako su poslovali prošle godine, a kako sada.”

Ko su ljudi iza ovoga

Iza Pavgorda stoji Gordan Pavlović, biznismen iz Foče, koji u posljednje dvije godine kupuje industrijske gigante po cijeloj Bosni i Hercegovini. Prije Željezare, Pavlović je preuzeo Aluminu iz Zvornika i sve njene povezane firme koje su bile u stečaju, zatim Boksit iz Milića, Zrak iz Sarajeva i Fabriku duvana Banjaluka. Sada se sprema i na Koksaru u Lukavcu.

Obrazac je svaki put identičan. Pavlović kupi posrnulu firmu, kroz povezana lica izvuče iz nje sve što se izvući može, a zatim ili firmu odvede u stečaj, ili kroz stečaj dokopa potpunu kontrolu nad njom. Novinari koji prate njegovu ekspanziju su to već nazvali pravim imenom: otkup potraživanja kao mehanizam dolaska do kontrole nad imovinom koja bi inače bila u nadležnosti države.

Vlasnik Ferruma je Gvozden Stevanović, sin Zorana Stevanovića, bivšeg direktora Pavlovićeve Alumine, bivšeg gradonačelnika Zvornika iz redova SNSD-a i sadašnjeg ministra saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske. Ovo nije nepoznata, nasumična firma. Ovo je firma čovjeka koji je, prema dostupnim podacima, dugogodišnji saradnik i blizak čovjek samog Pavlovića.

Vlasnici kompanije H&P Zvornik, koja je formalno nosilac akvizicije Željezare, su Predrag Pavlović, brat Gordana Pavlovića, i Ahmed Hamzić, koji je danas direktor i suvlasnik Nove Željezare i koji je sam sudu podnio prijedlog za otvaranje stečaja. Sve je, prema svemu što sada znamo, ostalo u krugu istih ljudi.

Šta se događa s novcem dok traje stečaj

Prema istraživanju portala Slobodna Bosna, od trenutka kada je Pavgord preuzeo Željezaru, izvršene su finansijske transakcije između Željezare i Pavgorda u ukupnom iznosu koji premašuje 150.000.000 KM. Priroda tih transakcija nije transparentno objašnjena ni javnosti ni, kako se čini, ni samim radnicima.

Paralelno s tim, dok se vodi spor o stečaju, iz krugova bliskih radnicima stiže informacija da se osmišljava model isplate regresa radnicima preko posredničkog advokatskog ureda, u kojem bi svaki radnik morao odustati od tri posto svog potraživanja kao naknadu posredniku. Drugim riječima, dok najveći “povjerilac” potražuje 160 miliona maraka iz vlastitog džepa u vlastiti drugi džep, radnici koji su stvarno radili i stvarno su zaslužili regres bi trebali platiti proviziju da dobiju ono što im po zakonu i ugovoru pripada bez ikakve provizije.

Zašto je ovo važno za cijelu Federaciju BiH

Stečajni upravnik je sudu izložio da ukupna potraživanja povjerilaca Nove Željezare iznose oko 317.300.000 KM. Ferrum sa svojih navodnih 160 miliona predstavlja gotovo polovinu svih prijavljenih potraživanja u cijelom postupku, više od Nove Ljubije Prijedor, Pavgorda, Elektroprivrede BiH, Toplane Zenica, Messera i Energoinvesta zajedno.

To znači da bi, ako se ovo potraživanje prizna onakvim kakvim je prijavljeno, Ferrum imao odlučujući glas u svemu što slijedi: u izboru upravnika, u planu reorganizacije, u sudbini fabrike i u sudbini hiljada i devetsto radnika. Realni povjerioci, domaća javna preduzeća, dobavljači koji su stvarno isporučili robu i usluge, bili bi preglasani od strane firme koja na papiru ne postoji kao ozbiljan privredni subjekt, a u stvarnosti je samo produžena ruka istog vlasnika koji je Željezaru doveo do ruba gašenja.

Vlada Federacije BiH je svjesna ozbiljnosti situacije. Donesen je Zakon o postupku vanredne uprave, a za vanrednu upravnicu je predložena Sena Šaranović, dugogodišnja zaposlenica Željezare. Taj potez ima smisla samo ako se sačuva i odbrani imovina i kontrola nad postupkom od pokušaja preuzimanja kroz cesiju koja se sve više pokazuje kao unutrašnja transakcija unutar istog vlasničkog kruga, a ne kao stvaran odnos prema vanjskom kreditoru.

Poruka Sudu u Zenici

Sutkinja Sanja Pavlić ima u rukama odluku koja nadilazi ovaj jedan stečajni predmet. Sam stečajni upravnik je na ročištu javno doveo u sumnju ekonomsku logiku Ferrumovog potraživanja. Sindikat radnika Nove Željezare se javno poziva na činjenicu da su najveći povjerioci povezane firme istog vlasnika koji je Željezaru i doveo u stečaj. Novinarska istraga je utvrdila postojanje konkretnog ugovora o cesiji između Pavgorda i Ferruma.

Sve činjenice, sve izjave i sva dosadašnja istraživanja vode do istog zaključka. Cesija je zakonski dozvoljen instrument, ali pitanje koje Sud mora postaviti glasi: je li ova cesija ekonomski opravdana, ili je riječ o vještačkom transferu unutar povezanih lica, čiji je jedini cilj da se kroz formalno nezavisnu firmu osigura kontrolni glas u stečaju.

Sud u Zenici treba da, prije svake odluke o priznavanju potraživanja Ferruma doo Zvornik, naloži potpunu i javnu reviziju vremenskog slijeda i osnova tog potraživanja, te utvrdi stvarnu povezanost između Pavgorda, H&P-a i Ferruma. Tražimo i da nadležni istražni organi, javno tužiteljstvo i finansijska policija, otvore postupak provjere ovih transakcija, jer iznos koji je u pitanju, 160.000.000 KM, nije sitan administrativni detalj. To je iznos koji odlučuje da li će posljednja čeličana u Bosni i Hercegovini ostati industrijski resurs jedne države, ili će postati još jedna stavka u portfelju čovjeka iz Foče koji je, korak po korak, firmu po firmu, izgradio carstvo na otkupljenim dugovima propalih giganata.

Željezara nije za prodaju kroz papire koje jedna ruka piše drugoj ruci. A pravda se ne mjeri brzinom kojom se zatvara jedan predmet, nego dubinom kojom se istina u njemu utvrđuje.