Zmajevi su već pobijedili

Neke pobjede se ne mjere samo golovima.
Neke pobjede ne stanu na semafor.
Neke pobjede se osjete u grudima, u suzi, u zastavi, u pjesmi i u onom trenutku kada cijela Bosna i Hercegovina zadrhti od ponosa.

Zmajevi su već pobijedili.

Pobijedili su podjele koje nam godinama nameću.
Pobijedili su one koji nas uvjeravaju da ne možemo biti jedno.
Pobijedili su krivu sliku o Bosni i Hercegovini, onu sliku po kojoj smo samo zemlja sukoba, blokada, prošlosti i nemogućih dogovora.

Ali pobijedili su i nešto još dublje — pobijedili su zaborav.

Danas pokoljenja rođena daleko od Bosne, djeca koja odrastaju pod tuđim nebom, ali u sebi nose gene ovog bosanskohercegovačkog neba, ponovo osjećaju da su dio Bosne i Hercegovine.

Danas dijete u Americi, Kanadi, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj ili Australiji, dok gleda Zmajeve, zna da pripada zemlji koju možda nije svakodnevno hodalo, ali koju nosi u krvi, u prezimenu, u pjesmi, u priči svojih roditelja i u srcu koje zadrhti kada se spomene Bosna.

I to je pobjeda ravna osvajanju Svjetskog prvenstva za ovu zemlju.

Za zemlju u koju su loši ljudi posijali toliko mržnje.
Za zemlju koju su dijelili, lomili, vrijeđali i pokušavali umoriti.
Za zemlju iz koje su naš narod razbacali širom svijeta, ali ga nisu uspjeli odvojiti od nje.

Naši Zmajevi su svijetu pokazali drugu Bosnu i Hercegovinu.

Pokazali su zemlju koja ima srce.
Zemlju koja ima dušu.
Zemlju koja zna voljeti.
Zemlju čiji ljudi, ma gdje živjeli i kako se zvali, pred grbom i zastavom osjete isto — ponos.

To je pobjeda veća od one na semaforu.

Jer rezultat će se pamtiti dan, dva, mjesec ili godinu. Ali osjećaj da je Bosna i Hercegovina stala pred svijet dostojanstveno, ponosno i živo — taj osjećaj ostaje u narodu.

Zmajevi su učinili da se djeca ponovo zaljube u dres Bosne i Hercegovine.
Da dijaspora digne glavu još više.
Da naši ljudi širom svijeta kažu: „To je moja zemlja.“
Da se barem na trenutak ne pitamo ko je odakle, nego da svi znamo kome pripadamo.

Bosni i Hercegovini.

Zato, šta god pisalo na semaforu, jedno je sigurno:
Zmajevi su već donijeli pobjedu.

Pobjedu nad podjelama.
Pobjedu nad predrasudama.
Pobjedu nad malodušnošću.
Pobjedu nad zaboravom.
Pobjedu nad onima koji bi da nas uvjere da ova zemlja nema budućnost.

Dok god ima ovakvog srca, ovakve emocije i ovakvog ponosa — Bosna i Hercegovina će živjeti.

Hvala vam, Zmajevi.

Učinili ste nas ponosnim.
A to je pobjeda koju nijedan poraz ne može izbrisati.