Kriza vladavine prava: Kako je pravna blokada omogućila Dodikov potpis na izbornoj prijavi SNSD-a

Bosna i Hercegovina ulazi u izborni proces opterećen ozbiljnim pravnim i institucionalnim paradoksom. Milorad Dodik, pravosnažno osuđen u predmetu pred Sudom BiH i suočen s pravnim posljedicama presude, i dalje je u sudskom registru upisan kao ovlašteno lice za zastupanje SNSD-a. Upravo zbog toga njegov potpis na prijavi SNSD-a za Opće izbore 2026. godine Centralna izborna komisija BiH nije mogla administrativno ignorisati, iako je cijeli slučaj otvorio pitanje stvarne snage države, sudskih odluka i jednakosti svih pred zakonom.

Suština problema nije samo u Dodiku, niti samo u SNSD-u. Problem je mnogo dublji: može li se u Bosni i Hercegovini pravosnažna presuda državnog suda zaustaviti na nižem nivou vlasti, kroz registar, proceduru i formalističko tumačenje nadležnosti? Ako može, onda se otvara opasan model po kojem politička moć postaje jača od pravne države.

Presuda Suda BiH i pravne posljedice

Sud BiH je u predmetu protiv Milorada Dodika izrekao kaznu zatvora i mjeru sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Sud je dodatno javno pojasnio da pravne posljedice osude nastupaju po sili zakona i da se ne iscrpljuju samo u formalnom gubitku jedne funkcije, nego mogu imati širi pravni domet u pogledu obavljanja javnih i odgovornih dužnosti.

Upravo tu počinje institucionalni lom. Sud BiH je, prema javno dostupnim informacijama, pokrenuo pitanje provođenja pravnih posljedica presude prema registru političkih organizacija, odnosno prema statusu Dodika kao ovlaštenog lica SNSD-a. Međutim, Osnovni sud u Banjoj Luci, koji vodi registar političkih organizacija za područje Republike Srpske, nije proveo brisanje Dodika iz registra kao ovlaštenog lica stranke. Prema izvještaju Radija Slobodna Evropa, taj sud je odbio odnosno odbacio brisanje Dodika iz registra ovlaštenih lica SNSD-a, pozivajući se na to da nema zakonski osnov da takav postupak vodi po službenoj dužnosti.

Drugim riječima, pravna posljedica presude Suda BiH ostala je zarobljena u registru nižeg suda. Formalno, Dodik je i dalje ostao upisan kao lice ovlašteno za zastupanje SNSD-a. Suštinski, time je stvorena situacija u kojoj presuda državnog suda postoji, ali njeni efekti nisu u potpunosti provedeni u političkom i izbornom životu.

Banjalučki sud kao tačka blokade

Najsporniji dio cijelog slučaja jeste postupanje Osnovnog suda u Banjoj Luci. Taj sud nije otvoreno rekao da presuda Suda BiH ne postoji, niti je formalno mogao poništiti njene posljedice. Ali je kroz procesno obrazloženje — da nema osnova za postupanje po službenoj dužnosti — faktički ostavio Dodika u registru kao ovlašteno lice SNSD-a.

Takvo postupanje proizvodi ozbiljnu posljedicu: administrativni registar postaje jači od pravne suštine presude. To je opasno ne zato što se radi o jednom političaru, nego zato što se time pokazuje da se izvršenje odluka državnog pravosuđa može blokirati kroz niži nivo sudske administracije.

Zato je preciznije reći da banjalučki sud nije “ukinuto” djelovanje Suda BiH, ali jeste blokirao provođenje jedne od ključnih pravnih posljedica presude. Upravo ta blokada otvorila je put da Dodik i dalje, formalno-pravno, nastupa kao ovlašteni potpisnik SNSD-a.

CIK između zakona i pravnog apsurda

Centralna izborna komisija BiH našla se u poziciji u kojoj je morala odlučivati između pravne suštine i formalne dokumentacije. CIK je 29. maja 2026. ovjerio prijavu SNSD-a za učešće na Općim izborima, iako je prijavu potpisao Milorad Dodik. Prema medijskim izvještajima, dio članova CIK-a problematizirao je upravo činjenicu da je prijavu potpisalo lice opterećeno pravnim posljedicama presude, ali je većina ipak prihvatila formalno stanje iz registra.

Ovdje se vidi puna slabost sistema. CIK nije sud i ne vodi registar političkih stranaka. U postupku ovjere političkih subjekata CIK se oslanja na zvaničnu dokumentaciju. Ako u sudskom registru i dalje piše da je Dodik ovlašteno lice SNSD-a, CIK teško može samoinicijativno zanemariti taj podatak bez rizika da njegova odluka bude oborena u žalbenom postupku.

Zato ovaj slučaj nije samo pitanje CIK-a. Naprotiv, CIK je došao na kraj lanca institucionalne blokade. Problem je nastao ranije — tamo gdje pravne posljedice presude nisu pretočene u ažurirano stanje sudskog registra.

Izbori formalno legalni, ali politički kontaminirani

U formalnom smislu, izborni proces se nastavlja. SNSD je ovjeren, procedure su tehnički provedene, a CIK je postupao na osnovu dokumentacije koju je imao pred sobom. Međutim, suštinski problem ostaje: kako objasniti građanima da pravna država važi za običnog čovjeka odmah i bez odlaganja, dok se u slučaju najmoćnijih političkih aktera presude mogu razvodniti kroz procedure?

U redovnom životu građana, pravosnažna presuda često odmah proizvodi posljedice: zabrane, evidencije, suspenzije, gubitak prava ili ograničenja u obavljanju određenih poslova. U ovom slučaju javnost svjedoči suprotnom modelu — presuda postoji, ali politička funkcionalnost osuđenog aktera ostaje sačuvana kroz formalni upis u registru.

To je trenutak u kojem se urušava povjerenje u jednakost pred zakonom. Ako pravila za jedne važe odmah, a za druge tek onda kada se iscrpe sve političke i administrativne prepreke, onda pravna država ne funkcioniše kao sistem, nego kao selektivni mehanizam.

Odgovornost Tužilaštva, VSTV-a i OHR-a

Izlaz iz ove krize formalno postoji. Ako se smatra da niži sud ili odgovorna službena lica opstruiraju provođenje odluka Suda BiH, tada se otvara pitanje krivične, disciplinske i institucionalne odgovornosti. Tužilaštvo BiH ima prostor da ispita postoji li osnov za postupanje zbog neizvršavanja odluka Suda BiH. VSTV i Ured disciplinskog tužioca imaju prostor da utvrde da li je u postupanju nosilaca pravosudnih funkcija bilo disciplinskih povreda.

Posebno je važna i uloga OHR-a. Visoki predstavnik već je ranije koristio ovlasti u vezi s političkim i finansijskim posljedicama djelovanja SNSD-a, uključujući odluke koje se odnose na budžetsko finansiranje stranaka u kontekstu šire političke krize u BiH. Ako domaće institucije nisu sposobne osigurati da se pravne posljedice presuda državnog suda provedu bez blokade, onda pitanje reakcije OHR-a ponovo postaje politički i pravno relevantno.

Jedno od mogućih rješenja jeste zakonsko preciziranje da CIK po službenoj dužnosti može odbiti ili poništiti ovlaštenje lica za potpisivanje izbornih prijava kada postoji pravosnažna krivična presuda koja proizvodi zabranu ili pravne posljedice nespojive s takvom funkcijom. Time bi se spriječilo da lokalni registri postanu mehanizam blokade državnih presuda.

Moralni ispit za stranke iz Federacije BiH

Najveći politički test tek dolazi nakon izbora. Ako SNSD ostvari rezultat koji ga čini nezaobilaznim za formiranje vlasti na državnom nivou, stranke iz Federacije BiH naći će se pred ozbiljnim ispitom dosljednosti.

Svaka stranka koja javno govori o odbrani države, institucija i vladavine prava morat će odgovoriti na jednostavno pitanje: može li se ulaziti u vlast sa političkim subjektom čije ključne akte i dalje potpisuje lice opterećeno pravnim posljedicama presude državnog suda?

To pitanje nije samo političko. Ono je moralno i institucionalno. Ako se zbog vlasti prešuti ovakav presedan, onda se šalje poruka da je vladavina prava važna samo dok ne dođe do raspodjele pozicija. U tom slučaju politički pragmatizam postaje jači od principa, a državne institucije ostaju samo dekor koji se brani u govorima, ali napušta u praksi.

Zaključak: država ne pada odjednom, nego kroz izuzetke

Slučaj Dodikovog potpisa na izbornoj prijavi SNSD-a pokazuje kako se država ne suspenduje uvijek velikim političkim udarom. Nekada se to dešava tiše — kroz registar, dopis, odbijanje postupanja, proceduralno tumačenje i prebacivanje odgovornosti s jedne institucije na drugu.

Pravno gledano, najpreciznije je reći: Osnovni sud u Banjoj Luci nije formalno ukinuo presudu Suda BiH, ali jeste odbio odnosno propustio provesti brisanje Dodika iz registra ovlaštenih lica SNSD-a, čime je stvoren pravni vakuum koji je omogućio da njegov potpis bude prihvaćen u izbornom procesu.

Politički gledano, posljedica je još teža. Građani gledaju sistem u kojem pravosnažna presuda državnog suda ne proizvodi jednake posljedice za sve. A kada zakon ne važi jednako za sve, tada izbori mogu biti formalno provedeni, ali povjerenje u pravdu, institucije i demokratiju ostaje duboko ranjeno.