Vlada Federacije BiH koju je predvodio Nermin Nikšić u martu 2012. godine zaustavila je otvaranje stečaja nad bugojanskim BINAS-om. Jedanaest godina kasnije, u njegovom drugom mandatu, ista fabrika duboke nelikvidnosti stiže do rekordnih 63,8 milijuna KM prihoda i 513 radnika. Između ta dva spašavanja stoji period u kojem je Federacijom upravljala vlast predvođena SDA period u kojem je BINAS ostao bez proizvodnje, bez kapitala, bez likvidnosti is gotovo 18 milijuna KM duga prema vlastitim radnicima. Dokumenti ne otkrivaju ruku koja bi fabriku gurala prema stečaju. Ali vrlo precizno bilježe pod čijom je vlašću ona prema stečaju klizila i pod čijom se od stečaja odmicala.

Prvo spašavanje: mart 2012.

Na 40. sjednici, održanoj 7. marta 2012. godine, Vlada FBiH koju je predvodio premijer Nermin Nikšić uskratila je, na zahtjev Općinskog suda u Travniku, prethodnu saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad BINAS-om. Prijedlog su podnijele tri fizičke osobe iz Bugojne i Donjeg Vakufa, a zastupao ih je travnički advokat Adil Lozo nekadašnji kandidat SDA, koji se 2002. godine nalazio na istoj izbornoj listi te stranke kao i kasnija potpredsjednica Federacije Melika Mahmutbegović. Prije samog prijedloga Lozo je, doduše, već nastupao uz drugu stranku, pa njegova ranija stranačka biografija ostaje historijski trag, a ne dokaz naloga.

Ono što nije trag, nego činjenica: uskraćivanjem suglasnosti stečaj je u tom predmetu zaustavljen. Strateška fabrika namjenske industrije ostala je izvan stečajnog postupka odlukom Vlade koju je vodio Nikšić.

Slom pod nadzorom vlasti predvođene SDA

Ništa u financijskim izvještajima BINAS-a iz 2019. godine nije najavljivalo katastrofu. Fabrika je te godine, dok je Federacijom upravljala Vlada Fadila Novalića, prijavila 10,3 milijuna KM prihoda, neto dobit od 3,44 milijuna KM i 337 zaposlenih.

Dvije godine kasnije od toga nije ostalo gotovo ništa. Prihodi su 2020. pali na 5,98 milijuna KM uz gubitak od 3,69 milijuna, a 2021. na svega 1,66 milijuna KM uz gubitak od 6,03 milijuna. Ured za reviziju institucija FBiH dao je na izvještaje za 2021. godinu negativno mišljenje i zabilježio stanje koje se od stečajnog razlikuje samo po tome što ga niko nije formalno proglasio: akumulirani gubitak od 12,15 miliona KM, koeficijent tekuće likvidnosti od svega 0,38, ukupne obaveze od 35,21 milion KM, blokirane račune, doprinose neuplaćivane tokom dužeg perioda i najteže od svega približno 17,64 milijuna KM obveza prema vlastitim radnicima. Revizori su otvoreno pisali o značajnoj insolventnosti i neizvjesnosti nastavka poslovanja.

Uprave i nadzorni odbori državnih poduzeća ne biraju tržište, nego vlast. Kadrove u BINAS-u, kao i u cijeloj namjenskoj industriji Federacije, u tom periodu birala je i nadzirala federalna vlast predvođena SDA. Pandemija može objasniti dio pada narudžbe. Ne može se objasniti zašto je tvornica 16 mjeseci stajala bez proizvodnje, zašto doprinosi radnicima nisu uplaćivani još od avgusta 2019. dakle prije ijednog dana pandemije niti zašto nitko iz vlasti nije reagovao dok su se dugovi prema radnicima gomilali do gotovo 18 milijuna maraka. To više nije ekonomska sudbina. To je politička odgovornost, i ona ima adresu.

Milioni kod Pretisa koje nitko nije naplaćivao

Revizori su utvrdili još jedan podatak koji traži objašnjenje. BINAS je od Pretisa, druge fabrike namjenske industrije pod nadzorom iste federalne vlasti, potraživao približno 3,1 milijun KM, od čega je više od 2,5 milijuna bilo starije od godinu dana. Fabrika koja nije imala za plate vlastitih radnika nije poduzela odgovarajuće mjere naplate, nije pokrenula sudske postupke, a ugovori nisu ni sadržavali jasne sankcije za kašnjenje kupca.

Radnici su u septembru 2021. javno tvrdili i više od toga: tadašnji direktor za 15 mjeseci nije zaključio nijedan novi ugovor te da je još 2017. propušten posao sa španjolskim kupcem za 140.000 upaljača, vrijedan približno 20 milijuna KM, jer predsjednik Nadzornog odbora navodno nije odobrio njegovo zaključenje. Taj navod dosad nije potkrijepljen ugovorom ni zapisnikom i ostaje tvrdnja radnika. Ali dio njihovih tvrdnji dugovi, blokade, neuplaćeni doprinosi, nenaplaćeni milijuni kod Pretisa revizija je kasnije potvrđena do posljednje stavke.

Firma u krugu fabrike i prezime potpredsjednice

U istim godinama u javnosti su se gomilala pitanja o firmi STAHL, smještenoj u kompleksu nekadašnjeg „Slavka Rodića“, a povezanoj s Hilmom Mahmutbegovićem, bratom tadašnje potpredsjednice Federacije i visoke funkcionerke SDA Melike Mahmutbegović. Portal Patria je još u maju 2017. pisao, pozivajući se na neimenovani izvor, da je Mahmutbegović navodno vršio pritisak na federalne zvaničnike kako bi se STAHL registrovao za promet naoružanja. Službeni dokument koji bi to potvrdio nikada nije objavljen, a Hilmo Mahmutbegović tvrdi da je ukupna saradnja njegove firme s BINAS-om tokom dvije decenije bila manja od 50.000 KM. Melika Mahmutbegović je, sa svoje strane, 2018. tvrdila da je s premijerom Novalićem radila na pokretanju fabrike.

Ostaje, međutim, pitanje na koji odgovor duguje upravo ona: kako to da je privatna firma iz obitelji potpredsjednice Federacije poslovala u krugu državne fabrike namjenske industrije u godinama kada je ta fabrika tonula, a njeni radnici ostajali bez plaće?

„Tehnologija izvučena u Pretis i Bratunac”

Ministar odbrane BiH Zukan Helez izjavio je u maju 2024. da je dio tehnologije BINAS-a ranije prebačen u Pretis, a dio u Bratuncu, ocijenivši da se radilo o pokušaju gašenja fabrike. Popis opreme, odluke o prijenosu i zapisnici o primopredaji nisu objavljeni, pa sadržaj izjave tek treba dokumentirati. Ali sama činjenica da ministar obrane javno govori o „izvlačenju tehnologije” iz strateške tvornice obvezuje one koji su tom tvornicom upravljali da odgovore s dokumentima, a ne saopćenjima.

Stečaj ne mora podnijeti stranku. Dovoljno je ne platiti radnike.

Prijedloge za stečaj BINAS-a nisu podnosile stranke. Podnosili su ih, iz predmeta u predmet, radnici i povjerioci s pravosnažnim, a nenaplaćenim potraživanjima: tri fizičke osobe 2012., tvrtka Kadunić sa još 167 povjerilaca 2016., najmanje 27 radnika 2018. godine. I upravo je to najneugodnija činjenica za one koji su Federacijom upravljali: da bi državna tvornica završila pred stečajnim sudom, nije potrebno da i ako iz vlasti potpiše prijedlog. Dovoljno je dovoljno dugo ne isplaćivati ​​plate, ne uplaćivati ​​doprinose i ne naplaćivati ​​dugove i prijedlog će, iz očaja, podnijeti sami radnici.

Kako takav scenarij izgleda kada se dovede do kraja, pokazuje VITEZIT. Federalna vlast je 2019. dala saglasnost za otvaranje stečaja te fabrike, a Općinski sud u Travniku otvorio je postupak 14. novembra 2019. Ista vlast koja je VITEZIT-u otvorila stečajna vrata nadzirala je BINAS u godinama njegovog sloma. Za BINAS je 2017. suglasnost za stečaj formalno uskraćena ali fabrika je istovremeno puštena da to stanje u kojem su revizori pisali o neizvjesnosti samog opstanka. Vrata, dakle, nisu otvorena. Ali je do njih izgrađen put.

Drugo spašavanje: 2023–2025.

A onda se, s promjenom federalne vlasti, mijenja i putanja fabrike. Prema financijskim izvještajima predatim FIA-i, prihodi BINAS-a rastu na 24,99 milijuna KM u 2023., na 45,56 milijuna u 2024. i na 63,83 milijuna KM u 2025. godini. Iskazana neto dobit za 2025. godinu iznosi 15,17 milijuna KM, kapital 14,08 milijuna, na računima je približno 27 milijuna KM, a broj zaposlenih narastao je na 513 više nego u pretkriznoj 2019. godini.

Na oporavak su, pošteno je reći, utjecali i uprava, i globalni rast potražnje za proizvodima namjenske industrije, i poslovi ugovoreni ranije; prvi znakovi rasta vidljivi su već 2022. Ali okvir u kojem se dogodio oporavak bez stečaja, bez rasprodaje, s tvornicom u državnom vlasništvu okvir je koji je postavila i čuvala Vlada Federacije. Ona ista koju, kao i 2012., izvodi Nermin Nikšić.

Ko duguje odgovore

Nijedan objavljeni dokument ne dokazuje da je SDA donijela odluku da BINAS bude uveden u stečaj i predat privatnom kupcu. Ta rečenica mora stajati u svakom poštenom tekstu o ovoj temi.

Ali dokumenti dokazuju nešto drugo, i to bez ostatka: da je fabrika koja je 2019. poslovala s dobiti za samo dvije godine, pod nadzorom vlasti predvođene SDA, dovedena do blokiranih računa, obustavljene proizvodnje, likvidnosti od 0,38 i gotovo 18 milijuna KM duga prema radnicima dakle do svih ekonomskih pretpostavki stečaja, kojem je nedostajao još samo potpis. I da se ista fabrika, u dva navrata kada je Vladu Federacije predvodio Nermin Nikšić, od stečaja odmakla: 2012. odlukom, a od 2023. oporavkom.

Ko je birao uprave koje su tvornicu vodile u slom? Ko je nadzirao nadzorne odbore koji nisu naplaćivali milijune od Pretisa? Tko je dozvolio da privatna tvrtka iz obitelji visoke funkcionerke posluje u krugu tvornice dok radnici nisu primali plate? I čija je tehnologija, ako je Helez u pravu, završila u Pretisu i Bratuncu?

Na ta pitanja ne duguje odgovor Vlada koja je stečaj zaustavila. Duguje ga vlast pod kojom je stečaj postao realna mogućnost.