Kada se danas govori o ekonomskom i socijalnom stanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, najlakše je posmatrati samo cijene u prodavnicama i zaključiti da građani žive teško. I to jeste dio stvarnosti. Ali nije cijela slika

Da bismo razumjeli šta se zapravo događalo, moramo se vratiti u 2022. godinu.

2022: godina u kojoj je svjetska inflacija stigla u svaki dom

Federacija BiH 2022. nije živjela izolovana od svijeta. Rat u Ukrajini, energetska kriza, poremećeni lanci snabdijevanja i eksplozija cijena hrane i energenata pogodili su Evropu, a preko nje i Bosnu i Hercegovinu.

Federalni zavod za programiranje razvoja u svom izvještaju izričito govori o rekordnoj globalnoj inflaciji čiji se efekat prenio i na Zapadni Balkan. Prosječna godišnja inflacija u FBiH 2022. iznosila je čak 14,9%. Cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su 21,6%, prijevoza 24,8%, a stanovanja i energenata 19%.

To je stvarno polazište za svaku ozbiljnu raspravu o životnom standardu.

Prosječna neto plata u FBiH te godine iznosila je 1.114 KM. Prosječna ukupna penzija u decembru bila je svega 482,51 KM, najniža penzija 445,65 KM, a zajamčena 531,86 KM.

Drugim riječima, građani su se suočili sa dvostrukim pritiskom: relativno niskim primanjima i najvećim rastom cijena u mnogo godina.

Ključno pitanje zato nije: jesu li cijene nakon 2022. ostale iste?

Nisu.

Pravo pitanje je: šta bi se dogodilo da su plate, penzije i socijalna davanja ostali na nivou iz 2022. godine dok su cijene nastavile rasti?

Odgovor je jednostavan: životni standard bi se urušavao.

2023: primanja počinju sustizati cijene

Zahvaljujuči naporima Vlade FBiH posebno Nerminu Nikšiću već 2023. situacija se mijenja.

Prosječna neto plata raste sa 1.114 na 1.261 KM, odnosno za 13,2% u samo jednoj godini. Istovremeno se prosječna godišnja inflacija spušta sa 14,9% na 5,1%.

To je veoma važna prekretnica.

Kada plata raste 13,2%, a opći nivo cijena oko 5%, građanin više ne pokušava samo sustići inflaciju počinje vraćati dio izgubljene kupovne moći.

Sličan pomak događa se kod penzionera. Prosječna ukupna penzija do decembra 2023. raste na 582,76 KM, najniža na 538,27 KM, a zajamčena na 642,40 KM. Vidljivo u tabeli više.

Ali socijalna politika nije ostala samo na penzijama.

U izvještajima se navodi ujednačavanje prava na dječiji dodatak na prostoru Federacije, početak isplate prava roditeljima njegovateljima, kao i subvencioniranje električne energije socijalno ugroženim građanima te korisnicima najniže i zajamčene penzije.

To je važan dio priče koji se često izgubi među velikim ekonomskim brojkama: u vrijeme skupog života država je dio dodatnog novca počela vraćati upravo grupama koje su najosjetljivije na rast cijena.

2024: inflacija pada, a plate i penzije nastavljaju rasti

U 2024. nastaje još povoljniji odnos između rasta primanja i rasta cijena.

Prosječna neto plata raste na 1.373 KM, odnosno dodatnih 8,9% u odnosu na 2023. godinu.

Istovremeno prosječna godišnja inflacija pada na samo 1,4%.

To znači da najveći dio rasta prosječne plate u toj godini više nije „pojela“ inflacija.

Počinje stvarni rast kupovne moći.

Prosječna ukupna penzija u decembru 2025. dostiže 651,00 KM, najniža 599,00 KM, a zajamčena 715,00 KM.

Istovremeno je izmjenama Zakona o materijalnoj podršci porodicama s djecom proširena zaštita posebno osjetljivih porodica. Djeca sa malignim oboljenjima i djeca sa 100-postotnim invaliditetom dobila su pravo na dječiji dodatak bez obzira na prihode porodice, dok su pojedina invalidska i socijalna primanja izuzeta iz obračuna cenzusa.

I ekonomija je nominalno bila znatno veća nego dvije godine ranije. BDP Federacije BiH u 2024. dostigao je 34,507 milijardi KM, naspram revidiranih 29,463 milijarde KM za 2022. godinu.

Prosječan broj zaposlenih u 2024. iznosio je rekordnih 547.660, što je za gotovo 12.000 više od prosjeka 2022. godine.

2025: najniža plata od 1.000 KM i snažan skok prosječnih primanja

Početkom 2025. Vlada Federacije donosi jednu od ekonomski i politički najvažnijih odluka ovog perioda: od 1. januara minimalna plata povećana je na 1.000 KM.

Federalni zavod za programiranje razvoja ovu mjeru opisuje kao važan ekonomsko-socijalni impuls, čiji je cilj bio podizanje životnog standarda, veće uključivanje radno sposobnog stanovništva i zadržavanje radne snage.

Efekat se vrlo brzo vidio i na ukupnim platama. Već u martu prosječna neto plata iznosila je 1.565 KM, 17,2% više nego godinu ranije, dok je realna plata dakle plata očišćena od inflacije bila veća 13,8%. Sam Federalni zavod rast prosječne plate u prvom kvartalu direktno povezuje sa odlukom o minimalnoj plati od 1.000 KM.

Na nivou cijele 2025. godine prosječna neto plata dostigla je 1.594 KM.

To znači da je prosječna plata od 2022. do 2025. porasla sa 1.114 na 1.594 KM za oko 43%.

A decembarska prosječna plata otišla je još više, na 1.664 KM, odnosno 16,5% više nego u decembru prethodne godine.

Još važniji podatak jeste da je realna plata u decembru 2025. bila 12,2% veća nego godinu ranije. To više nije nominalni rast koji nestaje kroz rast cijena, nego statistički potvrđen rast kupovne moći nakon obračuna inflacije.

I penzioneri su 2025. imali znatno veća primanja nego 2022.

Kada se decembar 2022. i decembar 2025. stave jedan pored drugog, razlika je vrlo vidljiva.

Prosječna ukupna penzija porasla je sa 482,51 na 651,05 KM, odnosno za približno 35%.

Najniža penzija porasla je sa 445,65 na 599,28 KM, a zajamčena sa 531,86 na 715,21 KM. Prosječna samostalna penzija dostigla je 761,91 KM.

Niko ozbiljan neće tvrditi da je 599 KM dovoljna penzija za ugodan život. Nije.

Ali je jednako neozbiljno ponašati se kao da je 599 KM isto što i 445 KM.

Razlika je više od 150 KM svakog mjeseca.

Za penzionera koji gotovo cijeli prihod troši na hranu, lijekove, režije i grijanje, to nije statistička fusnota nego stvaran dio porodičnog budžeta.

Gdje je završio dodatni novac? Velikim dijelom ponovo u domaćoj ekonomiji

Rast plata i penzija ima još jedan efekat koji se često zanemaruje: novac koji dobiju građani uglavnom ne nestaje — oni ga troše.

Kupuje se hrana, gorivo, odjeća, građevinski materijal, plaćaju restorani, usluge, popravke, lijekovi, računi.

Podaci o trgovini to veoma dobro pokazuju.

Realni promet trgovine na malo tokom 2023. rastao je u odnosu na iste kvartale prethodne godine između 0,7% i 8,5%, a tokom 2024. rast je bio 7,8% u prvom i drugom kvartalu, 5,5% u trećem i 4,3% u četvrtom kvartalu. U drugom kvartalu 2025. realni promet trgovine na malo ponovo je bio 3,5% veći nego godinu ranije.

Dakle, veća primanja nisu bila samo trošak poslodavaca ili budžeta.

Ona su istovremeno postala kupovna moć građana, promet trgovaca, prihod ugostitelja i uslužnog sektora, prihod kompanija, a zatim dijelom i novi porezni prihod države.

To je ekonomski krug koji je važno razumjeti.

Nije tokom cijele 2025. potrošnja rasla jednakim tempom. U četvrtom kvartalu realni promet trgovine na malo bio je 0,3% niži nego godinu ranije, iako je nominalni promet u decembru bio 6,3% veći.

Zato nije korektno govoriti o nekakvom neprekidnom „potrošačkom bumu“. Ali jeste opravdano govoriti o znatno većoj sposobnosti stanovništva da održi domaću potrošnju nego što bi to bilo moguće sa primanjima iz 2022. godine.

Veće plate i potrošnja počinju se vidjeti i u javnim prihodima

U četvrtom kvartalu 2025. ukupni javni prihodi u FBiH dostigli su 3,613 milijardi KM, što je 5,8% više nego u istom kvartalu prethodne godine.

Prihodi koje prikuplja Porezna uprava FBiH bili su 6,4% veći nego godinu ranije, dok su prihodi od doprinosa porasli 3,6%. Samo doprinosi za PIO u tom kvartalu iznosili su 826,5 miliona KM.

Ne može se tvrditi da je svaki dodatni milion javnih prihoda nastao samo zbog rasta plata. Na prihode utiču zaposlenost, profit kompanija, potrošnja, uvoz, inflacija, porezna disciplina i niz drugih faktora.

Ali je sasvim razumno zaključiti da veća formalna primanja i veći promet šire poreznu i doprinosnu osnovicu iz koje se finansiraju penzije, zdravstvo, kantoni, općine, škole, policija, socijalni transferi i javne investicije.

Zahvaljujući politikama Vlade Federacije BiH, dio novca koji je ranije cirkulirao izvan formalnih i oporezivih tokova sve više se uvodi u legalne ekonomske tokove i završava u javnim prihodima. Istovremeno, rast plata, penzija i drugih primanja građana povećava potrošnju, promet i poreznu osnovicu, pa se više novca slijeva ne samo u budžet Federacije, nego i u kantonalne i općinske budžete. Upravo zato danas širom Federacije gledamo intenzivniju obnovu gradskih zona, domova zdravlja, policijskih stanica i javnih objekata, rekonstrukciju puteva i raskrsnica, veća izdvajanja za infrastrukturne projekte, subvencije privredi, podršku povratnicima i brojne druge programe. To je ono što građani mogu vidjeti vlastitim očima: kada raste legalna ekonomija i kada građani imaju veća primanja, raste i finansijska snaga države da ulaže u lokalne zajednice. Zato se povećanje plata i jačanje formalnih ekonomskih tokova može smatrati jednim od najvažnijih poteza Vlade FBiH koju predvodi Nermin Nikšić. Ne zato što je preko noći riješila sve probleme, nego zato što je pokrenut ekonomski krug u kojem veća primanja stvaraju veću potrošnju, veća potrošnja veće javne prihode, a veći javni prihodi omogućavaju više gradnje, rekonstrukcije i ulaganja. Ovakav intenzitet obnove i ulaganja u mnogim sredinama godinama nismo gledali.

To je drugi krug iste ekonomske priče.

A šta bi bilo da plate i socijalna davanja nisu povećavani?

Ovo je možda najvažnije pitanje.

Zamislimo da je prosječna plata ostala na 1.114 KM, koliko je iznosila 2022.

Zamislimo da je prosječna penzija ostala na 482 KM, a najniža na 445 KM.

A cijene hrane, energije, stanovanja i drugih roba nastavile da rastu.

Građanin tada ne bi mogao glasati protiv inflacije. Ne bi mogao narediti prodavnici da vrati cijene iz 2021.

Mogao bi samo jedno: kupovati manje.

Manje hrane boljeg kvaliteta. Manje odjeće. Manje goriva. Manje renoviranja kuće. Manje odlazaka u restoran. Odgađanje kupovine automobila, namještaja i kućanskih uređaja. Veće zaduživanje. Veći broj neplaćenih računa.

A kada stotine hiljada domaćinstava počnu trošiti manje, problem više nije samo socijalni.

Pada promet kompanija.

Slabi potražnja za radnicima.

Padaju prihodi od poreza i doprinosa.

Raste broj građana kojima je potrebna socijalna pomoć.

I država na kraju plaća ekonomsku cijenu nečinjenja.

Zbog toga povećanje plata, penzija i socijalnih transfera u periodu visoke inflacije nije samo pitanje socijalne solidarnosti. Ono je i instrument očuvanja domaće potražnje i stabilnosti ekonomije.

To je posebno važno za malu i otvorenu ekonomiju poput Federacije BiH, koja ne može kontrolirati cijenu nafte na svjetskoj berzi, rat u Ukrajini, cijene žitarica ili politiku Evropske centralne banke.

Ali može odlučivati o tome hoće li njeni građani globalnu krizu dočekati sa zamrznutim ili rastućim primanjima.

Zato rezultat treba mjeriti od mjesta sa kojeg smo krenuli

Ako se uzme 2022. kao polazna godina, do kraja 2025. slika izgleda ovako:

Prosječna plata porasla je približno 43%.

Prosječna ukupna penzija približno 35%.

Najniža penzija približno 34,5%.

Minimalna plata od početka 2025. postavljena je na 1.000 KM.

Inflacija, nakon rekordnih 14,9% u 2022, snažno je usporila, a 2024. prosječno je iznosila 1,4%.

Još važnije, u 2025. statistika već bilježi dvocifren rast realne plate, dakle rast i nakon uračunate inflacije.

To ne znači da su svi problemi riješeni.

Cijene hrane su i u decembru 2025. bile 4,5% više nego godinu ranije. Broj zaposlenih na kraju 2025. nije rastao istim tempom kao plate, a izvještaji upozoravaju da pad registrovane nezaposlenosti nije posljedica isključivo novog zapošljavanja. Penzijski sistem i dalje nema potpunu pokrivenost isplata penzija prihodima od doprinosa; u četvrtom kvartalu 2025. pokrivenost je iznosila 87,4%.

Zato ozbiljna vlast ne treba govoriti građanima da žive savršeno.

Građani najbolje znaju koliko košta puna korpa hrane.

Ali postoji ogromna razlika između tvrdnje „sve je dobro“ i činjenice da je standard građana bio zaštićen od mnogo težeg pada, a zatim je započeo i realni oporavak primanja.

Suština priče

Najvažnije dostignuće ovog perioda nije to što je Federacija BiH uspjela zaustaviti svjetsku inflaciju — jer to nijedna entitetska vlada nije mogla učiniti.

Važnije je nešto drugo.

Kada su cijene u svijetu eksplodirale, primanja građana nisu ostala zamrznuta na nivou iz 2022.

Plate su rasle.

Penzije su rasle.

Minimalna plata je podignuta.

Proširena su pojedina socijalna prava.

Realna kupovna moć počela se oporavljati.

Veći dohoci vratili su dio novca kroz trgovinu, usluge, proizvodnju, poreze i doprinose.

A upravo iz tog većeg ekonomskog kruga nastaje prostor da država finansira nove penzije, socijalna davanja, infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje i podršku privredi.

Zato pitanje za naredni period više ne treba biti da li je trebalo povećavati primanja.

Pitanje treba biti: kako nastaviti povećavati realne plate i penzije brže od troškova života, a istovremeno povećavati produktivnost i broj kvalitetnih radnih mjesta?

Jer najbolja socijalna politika nije samo podijeliti više novca.

Najbolja politika je stvoriti ekonomiju koja može trajno finansirati veće plate, dostojnije penzije i sigurniji život svojih građana.