Ovo pitanje nije pitanje presude. Ono nije ni poziv da se bilo ko unaprijed proglasi krivim. Naprotiv, važno je jasno naglasiti: slučaj Muhameda Softića, prema dostupnim javnim informacijama, još nema pravosnažan odnosno pravomoćan sudski epilog. On ima pravo na presumpciju nevinosti, pravo na žalbu i pravo da konačnu riječ donese nadležni sud.

Ali građani imaju pravo na još nešto: pravo da pitaju kako je moguće da osoba koja je u Grčkoj prvostepeno osuđena na 19 godina zatvora i 100.000 eura kazne zbog protuzakonitog prijevoza migranata, dok postupak još traje, nastavi obavljati jednu od najosjetljivijih funkcija u kantonu – funkciju vezanu upravo za evropske integracije, međunarodne fondove i javni kredibilitet institucija.

Pravo nije sporno. Sporna je poruka.

Istraživačka priča Radija Slobodna Evropa (link https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-grcka-softic-krijumcarenje-migranti-optuznica/33020326.html) otvorila je javnosti uvid u slučaj koji zvuči gotovo nevjerovatno: rukovodeći državni službenik SBK uhapšen je u Grčkoj krajem jula 2023. godine, nakon čega je prvostepeno osuđen zbog protuzakonitog prijevoza migranata. Na tu presudu uložena je žalba, što znači da presuda nije konačna i da se slučaj mora posmatrati kroz princip presumpcije nevinosti.

Međutim, ono što posebno pogađa povjerenje javnosti nije samo grčki sudski postupak. Pitanje je kako su se prema svemu odnosile institucije SBK.

Softić je suspendovan tek u septembru 2023. godine. Tokom suspenzije primao je punu plaću, što je omogućeno važećim propisima. Ali vrhunac apsurda nastaje kada Vlada SBK usvaja ocjenu njegovog rada za 2023. godinu i daje mu ocjenu “uspješan”, iako je značajan dio te godine proveo fizički odsutan, odnosno u grčkom pritvoru.

Tu prestaje suha pravna forma i počinje moralni problem.

Jer građanin koji radi u privatnom sektoru, radnik u fabrici, medicinska sestra, nastavnik, policajac, vozač, trgovac ili bilo koji obični uposlenik teško može zamisliti da mjesecima ne dolazi na posao, da prima punu plaću i da na kraju bude ocijenjen kao uspješan. Ali u administrativnom svijetu SBK, izgleda, moguće je i to.

Evropske integracije sa teretom grčkog predmeta

Posebnu težinu ovom slučaju daje funkcija koju Softić obavlja. Nije riječ o bilo kojem službeniku. Riječ je o sekretaru ureda koji se bavi evropskim integracijama, fondovima, odnosima s javnošću i standardima kvaliteta.

U normalnoj evropskoj administrativnoj kulturi, ovakav slučaj ne bi se posmatrao samo kroz pitanje: “Da li je zakon formalno prekršen?” Pitalo bi se i: “Da li ova osoba, dok traje ovako ozbiljan postupak, može predstavljati instituciju prema partnerima, donatorima i evropskim strukturama?”

Evropski put nije samo popunjavanje obrazaca, pisanje strategija i slanje aplikacija za fondove. Evropski put je prije svega kultura odgovornosti. To je svijest da javna funkcija ne pripada pojedincu, stranci ili koaliciji, nego građanima. To je spremnost da se radi zaštite ugleda institucije napravi korak nazad čak i onda kada zakon ne prisiljava na to.

U SBK se, međutim, dogodilo suprotno. Umjesto etičkog standarda, izabran je pravni formalizam. Umjesto jasne poruke da institucije moraju biti iznad svake sumnje, poslana je poruka da je dovoljno pronaći zakonsku rupu i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.

Presumpcija nevinosti nije alibi za političku neodgovornost

Niko razuman ne može tražiti da se čovjek kazni prije konačne presude. Ali isto tako niko ozbiljan ne može tvrditi da presumpcija nevinosti znači da institucije ne smiju štititi vlastiti ugled.

Presumpcija nevinosti štiti pojedinca od toga da bude proglašen krivim prije pravosnažne presude. Ona ne zabranjuje institucijama da procijene rizik po svoj kredibilitet. Ona ne zabranjuje Vladi da kaže: dok se ne okonča ovako ozbiljan postupak, osoba neće obavljati funkciju koja direktno komunicira s evropskim fondovima i javnim povjerenjem.

Tu je suština problema.

Vlada SBK nije morala presuđivati Softiću. Nije morala glumiti sud. Ali je morala pokazati minimum institucionalne odgovornosti. Morala je zaštititi ugled kantona. Morala je zaštititi povjerenje građana. Morala je zaštititi evropski put SBK od svake ozbiljne sjene sumnje. Mogla je Vlada SBK ostati pri prvom rješenju o suspenziji

Umjesto toga, javnost je dobila sliku sistema u kojem je važnije sačuvati funkciju nego obraz institucije.

Neregistrovani rent-a-car i dodatna pitanja

Posebno je problematičan dio priče u kojem je Softić, prema vlastitim izjavama za medije, govorio da je vozilo iznajmio osobama koje su ga kasnije koristile u Grčkoj. Prema navodima iz javno objavljene priče, posao iznajmljivanja vozila obavljao je privatno, bez registrovane rent-a-car agencije, preko komunikacijskih aplikacija.

I ovdje treba biti precizan: to samo po sebi ne dokazuje krivičnu odgovornost za ono za šta se vodi postupak u Grčkoj. Ali za javnost u SBK otvara drugo pitanje: kako je moguće da rukovodeći državni službenik, osoba koja bi trebala predstavljati standard zakonitosti i javne odgovornosti, paralelno priznaje poslovni aranžman koji najmanje izgleda kao ozbiljan administrativni i etički problem?

Ako obični građanin mora imati registrovanu djelatnost, plaćati obaveze i odgovarati inspekcijama, zašto se kod visokih službenika takve stvari guraju pod tepih? Ako se od građana traži red, zašto se od ljudi u vlasti ne traži još veći red?

Slučaj koji ruši povjerenje u javnu upravu

Ovo nije samo slučaj jednog čovjeka. Ovo je slučaj sistema.

Građani SBK s pravom mogu pitati: koliko vrijede evropske integracije ako ih vode institucije koje ne razumiju evropsku etiku? Koliko vrijedi reforma javne uprave ako rukovodeći službenici mogu biti “uspješni” i onda kada su mjesecima odsutni s posla? Koliko vrijedi zakon ako običnom čovjeku predstavlja prepreku, a privilegovanom funkcioneru štit?

U zemlji koja želi u Evropsku uniju, javna uprava mora biti profesionalna, odgovorna i oslobođena političke zaštite. To nije fraza. To je jedan od temelja evropskog puta. A slučaj Softić pokazuje upravo suprotno: pokazuje administraciju koja se skriva iza procedura, vlast koja ne pokazuje moralnu hrabrost i sistem u kojem je politička zaštita često jača od javnog interesa.

Pitanje za Vladu SBK

Zbog toga pitanje za Vladu SBK nije samo da li je postupila “po zakonu”. To je najniži mogući standard. Pravo pitanje glasi: da li je postupila odgovorno?

Da li je odgovorno da osoba koja čeka pravosnažan epilog u predmetu tako ozbiljne prirode bude vraćena na funkciju povezanu s evropskim integracijama i fondovima?

Da li je odgovorno da se javnosti ne ponudi jasno, moralno i institucionalno objašnjenje?

Da li je odgovorno da se građanima pošalje poruka da administrativna fotelja može preživjeti i ono što bi u svakom normalnom sistemu izazvalo hitno preispitivanje povjerenja?

I na kraju: šta o SBK treba misliti Brisel, ako sami građani SBK više ne znaju da li njihove institucije štite pravo, moral ili samo svoje kadrove?

Zaključak: Evropa počinje kod kuće

Slučaj Muhameda Softića mora se posmatrati uz jasno poštovanje činjenice da konačna, pravosnažna presuda nije javno potvrđena i da niko ne smije biti proglašen krivim prije sudskog epiloga. Ali isto tako, ovaj slučaj se ne može svesti samo na sudski postupak u Grčkoj.

Ovo je test zrelosti vlasti u SBK.

A taj test, prema svemu što je javnost do sada vidjela, nije položen.

Evropske integracije ne počinju u Briselu. One počinju u Travniku, u zgradi Vlade SBK, u načinu kako se štiti ugled institucija, kako se ocjenjuju službenici, kako se troši javni novac i kako se građanima objašnjava ono što vrijeđa zdrav razum.

Ako je neko pola godine odsutan, a sistem ga ocijeni kao “uspješnog”, onda problem nije samo u jednom službeniku.

Problem je u sistemu koji je izgubio osjećaj za sram.