NOVI ZAKON O RADU FBiH

Sažet i razumljiv pregled najveće reforme tržišta rada u posljednjih deset godina

Prvo: zakon JOŠ NIJE na snazi

Prije svega, važno je razbiti najčešću zabludu. Po društvenim mrežama već kruže tvrdnje da je „novi zakon usvojen“ i da nešto „od sutra vrijedi“. To nije tačno. Trenutno je riječ o prednacrtu (radnom tekstu) Zakona o radu koji je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike uputilo Vladi FBiH. Tek nakon Vlade tekst ide u oba doma Parlamenta FBiH, prolazi novu javnu raspravu i drugi krug izmjena.

To znači jedno ključno upozorenje za svakog čitaoca: ono što danas piše u prednacrtu može se još bitno promijeniti do konačnog usvajanja. Sindikati su, naprimjer, dostavili više od 50 primjedbi na nacrt na koje, kako tvrde, dugo nisu dobili odgovor. Zato ovaj tekst opisuje namjeru i smjer reforme, a ne gotovu i neizmjenjivu pravnu normu.

Filozofija zakona: pomiriti dvije strane

Cijela reforma pokušava pomiriti dva često suprotstavljena interesa: da radnik bude sigurniji i zaštićeniji, a da poslodavac dobije jasnija i predvidivija pravila. Ministarstvo ga predstavlja kao iskorak ka evropskim standardima i usklađivanje sa direktivama EU.

Ali tu odmah nastaje sukob. Sindikati strahuju da pojedina rješenja zapravo oslabljuju sigurnost radnika, dok Udruženje poslodavaca FBiH tvrdi suprotno – da je tekst previše krut, prenormiran i administrativno težak, posebno za male firme. Istina je, kao i obično, negdje između, a najveće bitke vode se oko četiri pitanja: ugovor na određeno, plaćena pauza, otkaz i otpremnina, te obim administracije.

DIO 1 — Šta zakon donosi RADNICIMA

✅ Šta je BOLJE za radnika

1. Ugovor na neodređeno postaje pravilo

Najvažnija promjena. Cilj je prekinuti dugogodišnju praksu da ljudi godinama „vise“ na ugovorima od mjesec do mjesec. Ubuduće bi ugovor na neodređeno bio standard, a ugovor na određeno samo izuzetak u jasno propisanim slučajevima (zamjena odsutnog radnika, projektni rad, privremeno povećanje obima posla). Za radnika u privatnom sektoru, gdje se određeno koristilo kao sredstvo pritiska, ovo je velika dobit – sigurnost zaposlenja, pravo na otpremninu i kreditna sposobnost.

2. Pauza ulazi u radno vrijeme (plaćena pauza)

Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno imao bi pravo na pauzu od najmanje 30 minuta, a ta pauza uračunava se u radno vrijeme. Praktično: ako radite 8 sati, pauza više nije „izvan“ radnog vremena – dobijate je plaćenu. Ovo je jedna od najvećih konkretnih koristi za radnika, i ujedno jedna od najspornijih tačaka za poslodavce.

3. Jasniji dodaci na platu: topli obrok, prevoz, minuli rad

Važeći zakon iz 2016. praktično poznaje samo osnovnu platu, dok se topli obrok i prevoz uređuju podzakonskim aktima. Novi zakon po prvi put u samom tekstu detaljnije definiše naknadu za ishranu (topli obrok), prevoz i minuli rad. Ministar Delić izričito demantuje glasine da se topli obrok „ukida“ – tvrdi suprotno, da se prvi put ozbiljno uređuje. Za radnika je dobro što su pravila jasnija i što ima manje prostora da poslodavac proizvoljno „pojede“ dodatke.

4. Godišnji odmor: bez ograničenja trajanja i fleksibilnije korištenje

Ukida se gornje ograničenje trajanja godišnjeg odmora, čime se ispravlja dugogodišnja nepravda prema sektorima poput obrazovanja, zdravstva i rudarstva. Trajanje se ubuduće vezuje za kolektivne ugovore i posebne propise. Uz to, odmor će se moći koristiti u više od dva dijela (uz obavezni prvi dio od najmanje dvije sedmice neprekidno), što olakšava usklađivanje privatnog i poslovnog života.

5. Snažnija zaštita žena, trudnica i roditelja

Zakon proširuje prava porodilja, očeva, usvojitelja, staratelja i hranitelja, omogućava fleksibilnije roditeljsko odsustvo i uvodi odsustvo zbog polaska djeteta u prvi razred. Najvažnije: po prvi put se uvode kaznene odredbe za diskriminaciju po osnovu trudnoće, spola i roditeljstva, uključujući izričitu zabranu uslovljavanja zaposlenja testom trudnoće. Ovo je snažno poboljšanje za žene i mlade roditelje.

6. Rad nedjeljom i praznicima – propisan minimum uvećanja

Predloženo je da se plata za rad na neradne dane i praznike uvećava za najmanje 50%. Dosad zakon nije propisivao obavezan minimum, pa je to ovisilo o dobroj volji poslodavca ili kolektivnom ugovoru.

7. Sat sedmično za vjerske i lične potrebe

Prednacrt predviđa da poslodavac, na zahtjev radnika, omogući odmor radi zadovoljavanja vjerskih potreba do 60 minuta jednom u toku radne sedmice, uz uračunavanje u radno vrijeme. Iako se u javnosti ovo najviše vezalo za džumu, pravo se odnosi na sve radnike bez obzira na vjeru – riječ je o širenju ličnih sloboda na radnom mjestu.

8. Priznavanje rada na platformama, na daljinu i od kuće

Dostavljači, freelanceri i svi koji rade preko digitalnih platformi prvi put dobijaju pravni okvir i izlaze iz „sive zone“. Isto vrijedi za rad od kuće i rad na izdvojenom mjestu – sve to sada ima jasna pravila, evidenciju i zaštitu.

9. Transparentnost plaće i jači inspekcijski nadzor

Najavljuje se digitalni i jasniji obračun plaće, tako da radnik lako vidi šta je osnovica, šta su dodaci, prekovremeni, noćni rad i ostalo. Uz to se jača inspekcija rada i pooštravaju kazne, a posebno se štite sindikalni povjerenici.

❌ Šta izaziva zabrinutost (rizici za radnika)

1. Visina toplog obroka može ostati prepuštena poslodavcu

Iako se pravo na topli obrok pominje, sindikati strahuju da bi konkretan iznos u praksi mogao biti prepušten internim pravilnicima poslodavaca. U firmama bez jakog sindikata to bi moglo značiti minimalne ili nikakve naknade. Ministarstvo te tvrdnje odbacuje, ali konačan tekst tek treba pokazati hoće li to biti zagarantovani zakonski minimum ili samo stvar dogovora.

2. Strah od lakšeg otpuštanja

Sindikati upozoravaju da pojedine verzije nacrta pojednostavljuju proceduru otkaza i uvode nove razloge za prestanak radnog odnosa, ostavljajući radniku manje prostora za žalbu. Ministar Delić to oštro demantuje, tvrdeći da otkazni rokovi ostaju isti i da se otpremnine bolje uređuju prema dužini staža. Ovo ostaje jedna od najspornijih i nerazjašnjenih tačaka.

3. Najveći rizik: šta će preživjeti parlament

Najveća opasnost za radnika nije ono što danas piše u najavama, nego šta će od toga ostati nakon parlamentarne procedure. Drugi rizik je da poslodavci, zbog strožih pravila, postanu oprezniji pri zapošljavanju i pređu na ugovore o djelu, studentski ili sezonski rad. Treći rizik: ako inspekcija ne bude dovoljno jaka, dobra prava ostat će „mrtvo slovo na papiru“.

DIO 2 — Šta zakon donosi POSLODAVCIMA

✅ Šta je BOLJE za poslodavca

1. Pravna sigurnost i manje „sive zone“

Zakon donosi širu lepezu zakonitih, jasno uređenih instituta rada. Jasna pravila znače manji rizik od tužbi i sporova, a strože regulisanje rada „na crno“ znači pravedniju konkurenciju – firme koje posluju legalno više neće biti u podređenom položaju u odnosu na one koje varaju.

2. Legalni okvir za moderne oblike rada

Sezonski rad, rad na daljinu, rad od kuće, rad u vanrednim situacijama i platformski rad konačno dobijaju jasna pravila. Posebno se uređuje i rad agencija za privremeno zapošljavanje. Za firme koje već koriste ove modele, ovo je praktična olakšica.

3. Sezonski rad do 9 mjeseci

Uvodi se institut sezonskog rada, posebno za turizam, ugostiteljstvo i poljoprivredu, uz ugovor na određeno do devet mjeseci godišnje. Za sektore kojima ne treba stalan radnik tokom cijele godine, ovo je zakonit i koristan okvir.

4. Jasnije definisan probni rad

Probni rad se preciznije uređuje – uz mentorstvo i ocjenjivanje prema unaprijed poznatim kriterijima. Ako radnik ne zadovolji, poslodavac će imati urednu dokumentaciju da to obrazloži, što olakšava selekciju na samom početku.

❌ Šta je LOŠIJE za poslodavca (glavne zamjerke)

1. Plaćena pauza – direktan finansijski udar

Najsporednija stavka. „Nije problem izračunati prosječnu satnicu puta plaćena pauza pa ćete vidjeti o kako ozbiljnim iznosima se radi“, upozorava direktor Udruženja poslodavaca FBiH Mario Nenadić. Poslodavci ističu da se u većini zemalja EU pauza po pravilu ne plaća, osim kad radnik mora ostati na raspolaganju. Problem je najveći u proizvodnji, trgovini i smjenskom radu, gdje se proces teško prekida.

2. Gubitak fleksibilnosti pri zapošljavanju

Ograničavanje ugovora na određeno poslodavci doživljavaju kao „vezivanje ruku“. Smatraju da građevina, turizam i uslužne djelatnosti ne mogu poslovati bez slobode da radnike angažuju tačno onoliko dugo koliko posao traje.

3. Više administracije i obavezan pravilnik za sve

Svaki poslodavac, bez obzira na broj zaposlenih, morao bi donijeti pravilnik o radu. Za mikrofirme s nekoliko radnika to je nova obaveza i dodatni trošak (pravna i računovodstvena pomoć). Poslodavci se žale i da zakon ne ide u korak s digitalizacijom – ne priznaje u potpunosti elektronsko vođenje evidencija, već forsira papirologiju, te da prijete kazne i za sitne administrativne propuste bez stvarne štete po radnika.

4. Veći troškovi i strože kazne

Propisani minimumi uvećanja plaće (praznici, nedjelja), jasnije otpremnine i prošireni inspekcijski nadzor zajedno znače veće troškove rada i veći finansijski rizik. Tu je i sporna odredba o satu sedmično za vjerske potrebe, koju dio poslodavaca u kontinuiranom i smjenskom radu vidi kao organizacioni problem.

5. Ograničenje dodatnog rada

Radniku koji već radi puno radno vrijeme otežava se legalan dodatni rad kod drugog poslodavca, što privrednici vide kao prepreku za brzo „krpljenje rupa“ radnom snagom u hitnim situacijama.

Pregled na jednom mjestu

Tabela sažima ko šta dobija, a ko šta gubi po ključnim oblastima.

Oblast	Radnik dobija ✅	Rizik za radnika ⚠	Za poslodavca
Ugovor na neodređeno	Veća sigurnost zaposlenja	Manje kratkoročnih ponuda ako poslodavci budu oprezniji	Stabilniji odnosi, ali manja fleksibilnost
Ugovor na određeno	Manje zloupotreba	Manje ponuda za privremeni rad	Jasnija pravila, ali teže privremeno zapošljavanje
Sezonski rad	Legalan status, doprinosi	Rizik zloupotrebe za cjelogodišnje poslove	Dobar okvir za turizam i poljoprivredu
Plaćena pauza	Pauza ulazi u radno vrijeme	Mogući pritisci oko korištenja	Veći trošak i organizacioni problem
Vjerska pauza	Šire lične i vjerske slobode	Tenzije ako se loše organizuje	Teža organizacija smjena
Topli obrok / prevoz	Jasnije pravo i obračun	Iznos možda prepušten pravilniku	Manje nejasnoća, ali veći troškovi
Otkaz i otpremnina	Jasnija otpremnina po stažu	Moguće slabljenje u parlamentu	Jasniji postupak, ali skuplje otpuštanje
Probni rad	Objektivno ocjenjivanje	Strože praćenje učinka	Lakše dokazivanje rezultata, više papira
Godišnji odmor	Fleksibilnije i moguće duže	Rizik kraćih rokova za prenos	Bolje planiranje, više odsustava
Roditeljska prava	Veća zaštita, kazne za diskriminaciju	Oprez poslodavaca pri zapošljavanju	Jasnija pravila, više obaveza
Rad na daljinu / platforme	Priznavanje novih oblika rada	Krutost može ograničiti fleksibilnost	Legalan okvir za moderni rad
Inspekcije i evidencije	Veća zaštita od sive zone	—	Više administracije i kazneni rizik
Pravilnik o radu za sve	Pisana prava i procedure	—	Obaveza i za najmanje firme

Zaključak: za koga je zakon bolji?

Ako zakon ostane u obliku kako ga Ministarstvo predstavlja, on je više radnički nego poslodavački. Radnik dobija više sigurnosti, više pisanih prava i bolju zaštitu – posebno žene, roditelji i oni u privatnom sektoru. Poslodavac dobija jasniji i predvidiviji sistem, ali plaća cijenu kroz veće troškove, više procedura i manju fleksibilnost.

Za velike firme s pravnim i HR službama to neće biti nepremostiv problem. Za male firme, obrte i porodične biznise administrativni teret može biti ozbiljan.

Najvažnije za svakog građanina: pratite konačni tekst koji izađe iz Parlamenta, jer se ključne stavke – ugovor na određeno, plaćena pauza, otkaz i otpremnina, te garantovani topli obrok – mogu još mijenjati. Najava nije isto što i zakon na snazi.

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i zasnovan na javno dostupnim izjavama Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Udruženja poslodavaca FBiH, Saveza samostalnih sindikata BiH i medijskih analiza iz 2025. i 2026. godine. Prednacrt još nije usvojen i njegov sadržaj se može mijenjati tokom parlamentarne procedure.