Navodno se svađaju, ali zapravo se savršeno razumiju.
Slušao sam ih i osjećao sam se posramljeno, ne zbog njih – jer čovjek na vlasti brzo gubi sposobnost da se stidi – već zbog nas koji ih trpimo. Kako je jeftina i providna njihova mržnja! To je i njihov štit i njihova vještina. Lakše je mrziti nego misliti; mržnja je utočište za svakoga ko nema šta drugo da ponudi.” Navodno se svađaju, ali zapravo se savršeno razumiju. Oni su jedno drugom ogledalo i opravdanje. ‘Tvoja je krivica’, kaže jedan, da sakrije ono što oboje znaju – da su zajedno krivi. Moć je strašna stvar, pretvara čovjeka u nakazu, uvjerava ga da je heroj dok igra ulogu običnog, korisnog klovna u vlastitoj drami. Nazivaju jedni druge ‘idiotima’ i ‘jadnicima’, a ne vide da su i jedni i drugi zarobljenici…
















